|
Bog me kaznio što sam se smijao Seadi Palavrić. Plakao sam 15 minuta, without an apparent reason. Dosao na naslovnu stranicu blog.hr da napisem nešto o novom Let3 i Darknessu i vidim neke fotografije na stranici. Jedan tip piše iz Jeruzalema, neka treba fotografira Prag noću, a treći tip objavljuje divni foto Dubaia u magli. E sad, u tom trenutku svirala je u winampu waterfall stone rosesa koja me inače učini puterastim, a koju nisam cuo od aprila. I pukne me film kako sam istu tu stvar slusao u autobusima i avionima i na aerodromima i na stanicama i u podzemnoj i svaki put kada bi negdje otisao i sjetio sam se osjecaja uzbudjenosti koji je uvijek pratio tu pjesmu, negdje gdje hodas centrom grada gdje nema puno turista i gdje te arhitektura inspirise i osjecas da vise vrijedis i prija ti cak i uzasna kafa u starbucksu gdje su dobra peciva s borovnicom i otvoris dnevne novine i u njima actually ima stvari koje te interesuju i prolazi neka treba na ulici i lijepa je, ne kazem ja, ima gomila lijepih treba ovdje, al glupe su ko kurac i samo su lijepe nisu zanimljive, zanimljive zene, zanimljiva arhitektura i zanimljiva peciva i zelim to da gledam i konzumiram i muka mi je od ovog prava. Boli me kurac ko koga tuzi i zbog cega i boli me kurac za sudovanje i za napredak, ja znam ovo raditi , ali mi se gadi, uzasno mii se gadi. Jedina stvar koja me istinski privlaci je da budem tuzilac, i da gonim, gonim ovu kriminalnu bagru sto nam je ujebala ono malo sto smo imali, ali se bojim, jer sam dobar, bojim se da ce me ubiti, jer me podmititi ne mogu, a ne mogu ne zato sam ja dobra osoba, vec zato sto sam navikao da imam, i sto mi ne fali i sto nisam politički uhljup, da me jeftinoće od Lijanovića i Čengića kupuju i da mi uvaljuju pičkice od 17 godina iz Heregovine s križem oko vrata i salom na šupku da ih jebem, jebem li im mater seljačku. Mlade srednjebosanske Bošnjakinje talentovane za bacanje sihira vole dječake od 37 godina u skupim odijelima i puše njihove goleme kurčeve, pa onda polažu pravosudni preko štele. Seljačka lukavost, hoću da progonim tu bagru seljačku što ima 4 planete u Škorpionu u horoskopu i misli da je ufatilo Boga za jaja. Ali se bojim jebiga. Hoću da pijem kafu na aerodromu. Nema ništa bolje. Niko te ne zna, nikome nisi interesantan, a meni su svi interesantni. I veliki je mir, niko ti ne smeta, niti ti kome smetaš. Svi negdje idu. Hoću da živim na aerodromu i da se s vremena na vrijeme prebacujem s aerodroma na aerodrom. |
|
mwahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahhahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha. |
|
Danas su svi korisnici mobilne mreže BH Telekoma oko 9 ujutru dobili poruku poslanu od UNICEF-a u kojoj je stajalo "2,2 miliona djece godišnje u svijetu umire od AIDS-a . Na koji način se ti boriš protiv toga ?" . Ubijen sinocnjom pijankom ja im odgovorim SMS-om: Ne spavam s djecom. I ne pravim djecu. Nadam se da će i sutra biti dan podizanja svjesnosti o nečemu, ili borbe protiv nečega, pa da im poslije noći duvanja ove divne domaće trave pošaljem još neki klasno-osviješteni odgovor. |
|
Jesus & Mary Chain. Head On. Bože kako dobra pjesma. Opet se osjećam kao onda kad sam prvi put slušao Stone Rosese. Ona pop radio friendly duša u meni je sretna. Ignorirao sam dugo ovaj bend ni sam ne znam zašto. Večeras pišem mail Radioheadu u kojem zahtijevam da mi besplatno ustupe autorska prava za idiotizam po imenu "Where Bluebirds Fly". Nije za mene no za druga mi, koji je napravio čitav video clip. Bilo bi čudo da to uspije. Iako, već je uspio doći do toga da će njihov predstavnik pokušati da dostavi video clip članovima banda što je za njega kojem je Radiohead božanstvo (ja mislim da su se malo učahurili u zadnje vrijeme slično jebenom U2), plafon života. In other news, imao sam čast i zadovoljstvo pročitati najgluplju presudu Europe. Poslije ove presude, neću više u životu, a ni na blogu pisati o pravu. Nema smisla. Donio ju je najimbecilniji sud Europe, Europski sud za ljudska prava. Da, to je onaj sud koji primjenjuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima, da to je onaj sud kojem se obraćate kad vas sudovi vaše države izjebu u mozak bez prava žalbe. To je i onaj sud čije sudije, savjetnici i saradnici malo - malo pa zalutaju u bosanske vukojebine sveudilj palamudeći o ljudskim pravima ,o rokovima u kojima se ima donijeti presuda, o slobodi govora, o pravima manjina i sličnim hvalevrijednim ciljevima na kojim lokalna NGO bagra uzima desetine hiljada maraka novca kojeg treba oprati eda bi se promoviralo tzv. civilno društvo. Pun mi je kurac tih smrdljivih balegara koji se nakon beskorisnog seminara nažderu u najskupljem restoranu u Sarajevu i sve podrigivajući vrate nazad u svoje zemlje i onda sude kao u slučaju koji slijedi. Turkinja po imenu Lejla Šahin, htjela se pokriti po islamskim propisima (ne onim VEHABIJSKIM, mind you) i takva ići na faks (medicinski) u Turskoj. Da se razumijemo, običaji iz stoljeća sedmog bili arapski ili hrvatski besmisleni su, ali jebi ga ona se htjela pokrit. Legitimno jebeno ljudsko pravo da možeš da se oblačiš kako hoćeš, sve dok ne ugrožavaš slobodu drugoga. E u Turskoj nije. U Turskoj, ako dolaziš pokrivena na državni fakultet, prvo te upozore, pa te udalje na 15 dana, a naša Lejla koja je i sama izgleda, ponešto o civilnom društvu načula, priključi se nekim prosvjedima po tom pitanju ter je fino s fakulteta izbace. Ona se žalila, hodala u Turskoj od nižeg do višeg kadije, i najzad pred najviše kadije u Europi dođe, Europski sud za ljudska prava. Koji u presudi ustvrdi da: - se mora imati na umu utjecaj koji bi nošenje takvog simbola koji se predstavlja ili doživljava kao obavezna religijska dužnost mogao imati na one koji odluče ga ne nose. - se ograničenje nošenja marame može se posmatrati kao društveno neophodno da bi se zaštitio sekularni način života i prava žena. (cak i onih zena koje ga ne zele) - se sud nije upuštao u ocjenu da li je po islamskim zakonima neophodno da žena uvijek mora biti pokrivena - pitanja o kojima se raspravlja uključuju i očuvanje prava drugih i održavanje javnog reda u demokratskom društvu, te da je žalba Lejle Š. neosnovana Postupak je trajao 7 godina. Sedam jebenih godina za izdrkotinu od četiri stranice presude. I onda dodju ovdje i seru kako su pravosudja u zemljama Zapadnog Balkana (kakav prokleto besmislen pojam) nenefikasna i spora. Naravno, vehabije će ovo jedva dočekati. Već ih čujem kako urlaju po svojim sajtovima: eto kako vam kjafiri sude, eto muslimani jedina vam je sansa u povratku vjeri istinskoj allahovoj... Ali koga boli kurac. Nek su i vehabije site i sponzoruse demokratskog sekularnog društva na broju. Svako zna svoje, Lejlu ko jebe. Uvalićemo je nekom bogatom sljedbeniku imbecila Haruna Yahye. Hej, pa to je samo Turkinja, ona bolje i ne zaslužuje. Na ovakav način se u zemlji kandidatu za EU nastoje očuvati sekularne vrijednosti, a pravo na slobodno oblačenje očigledno nije jedna od njih. P.S. Lejla je medicinu, nakon što je izbačena sa turskog fakulteta završila u Beču. Pokrivena. Kad sam tamo bio u aprilu ove godine, slogan kandidata radikalne antiimigrantske Freicheitspartei bio je Wien darf nicht Istanbul sein. I sad kad ovo pogledas ispade Bec istanbulskiji od Istanbula. |
|
U sljedećim redovima dekonstruira se recentni uradak benda koji nam je svojedobno podario tri fantastična albuma:Achtung Baby, Zooropa i Pop. Da nije toga, ove gadarije koje slijede ne bi bile vrijedne spomena, ali da neko može ovoliko nedostojanstveno propasti, to me fascinira mjesecima već. Prvo, tu mora biti Isus. Jebeš U2-ovu pjesmu bez starog dobrog JC-a.Nije bitno u kojem kontekstu je pomenut i šta radi. Neka ga tu. Jel' to zbog irskog porijekla ili koji kurac, ne znam. Onda, tu se mora klečati. Klečati zbog ljubavi. Jer i ljubi se, kaže pjesnik, zbog klečanja. Toliko tog klečanja i tih ljubavnih SITNIH gadarija ima u U2-ovim pjesmama, da se čovjek ne može oteti utisku da Bono i njegova žena godinama već varaju jedno drugo i onda se nađu i pričaju kako im je bilo, a B. stalno gubi u toj igri.Al' je sretan, a to je najvažnije. Pošto se pjesma pravi za plave okovratnike sa žutim kravatama, mlade pohotne japije sa glupim poslovima željne adrenalinskog šoka u petak i subotu navečer, ubace se neke reference u tom pravcu: "I can sell the beat" (vala, to ti priznajem. Stuck In A Moment zvuči kao da si pokrao Gibonnija.) "I'm asking for the cheque" (traže i oni iz G8, pa ti se to ne sviđa) "They know that they can't dance At least they know" (ovo je jasno) Patrick Bateman (Američki psiho, Bret Easton Ellis anyone?) bi, nema sumnje ubijao i silovao uz ovakvu muziku. Još ako ima i "Elevation" woo-hoo! Istinabog, inovativno je ono brojanje na španskom na početku pjesme. Do te mjere da predstavlja vrhunac čitavog albuma. Novi Coldplay, Robbie, Audioslave i James Blunt su grozni, ali ovo je najlošiji album nultih dosad. |
|
Život sudskog pripravnika pun je odricanja od svakodnevnih malih radosti. Niti se možeš nasmijati u lice svjedoku koji se zove Enzim Bajraktarević, niti možeš reći sudiji da se ostavinskim postupkom vođenim u Hrvatskoj ne smije raspravljati o nekretninama u BIH i da je takvo rješenje o naslijeđivanju ništavo, niti možeš kuriru koji izgleda kao zatvorski čuvar u Monty Python's Life Of Brian pišati u lice. Sve je to pičkin dim spram osjećaja ispranosti mozga koji imam kad dođeš kući. Osjećam da je najlakše žderati somune s rastopljenim puterom koji sadrži bijeli luk i sudžukom, čiji miris asocira na ono vino što sam ga povratio za Novu 2000. Poslije toga se osjećam normalnije, iako serem nenormalnije. Tom prilikom čitam Danteovu Commediu po principu jedno sranje - jedno pjevanje i žao mi je što sam već na 30. pjevanju Raja. Onda, da bi se u mozak vratile informacije potrebne za normalno funkcioniranje pustim malo muzike. Ne smijem slušati ništa "teško" tada. Minerva od Deftonesa mogla bi me rasplakat, a Yellow Ledbetter Pearl Jama podsjetiti na besmislenost postojanja. Radiohead i Sigur Ros izazivaju napade panike. Svi moji omiljeni bendovi zvuče pogrešno. Sve kompjuterske igre isuviše su mentalno zahtjevne. Kad sklopim oči vidim Enzima Bajraktarevića. Zato slušam Kemala Malovčića. Njegovi tekstovi su kombinacija najboljih izjava Homera Simpsona iz rane faze sa životnom filozofijom šovinističkog gastarbajtera iz Porječana. Doda li se na to i produkcija koja mi budu ugodne uspomene sa apsolventske ekskurzije kad su kolegu Čistopoljaka snubili lokalni tuniški homoseksualci i Kemalov glas, glas mujezina izbačenog iz džemata zbog drkanja na minaretu dobija se kombinacija koja čovjeku vraća osmijeh na lice, ulijeva vjeru u bolji život i opravdava egzistenciju. Link radi, samo ga treba kopi pejstat, a ne kliktat na nj. http://rapidshare.de/files/6876121/Kemal_Malovcic_-_2004_-_Tek_tek.mp3.html |
|
U Sarajevu je u svečanoj atmosferi u nazočnosti mnogih zvanica iz svijeta diplomatije, medijacije i osteopatije održana svečanost dodjele godišnjih nagrada "dr. Fuad Saltaga", koje polako postaju kao što je to u pozdravnom govoru istakao dr. Zdravko Lučić, jedna lijepa tradicija koja nas podsjeća da "ius est ars boni et aecqui", i da Bosna i Hercegovina postaje država vladavine prava. Kao i svake godine i ove je stručna komisija na čelu sa uvaženim međunarodnim ekspertom za sve dr.Zdravkom Grebom imala težak zadatak. Općinski, kantonalni, entitetski, distriktni i državni nivoi nominirali su na stotine visprenih, inovativnih pravničkih rješenja, lucidnih intervala, devolucija i delegacija nadležnosti, kao i široke primjene međunarodnih konvencija inkorporiranih u Ustav BIH. Na nivou države BIH pobjedu je odnijela momčad Vijeća ministara predvođena sjajnim Adnanom Terzićem sa svojom neponovljivom "Strategijom BIH za rješavanje problema Roma". Evo nekoliko citata iz ovog nomotehničkog remekdjela: "Mnogi Romi su uslijed posljedica ratnih dejstava bili prisiljeni napustiti svoja STANIŠTA... istine radi, i u PRETHODNOJ, zajedničkoj nam OTADŽBINI SFR Jugoslaviji, dobar dio romske populacije nije imao stalno prebivalište...gotovo da je deplasirano lamentirati nad brojem od 40 NVO-a koji se bave problemima Roma..." Primajući nagradu od prošlogodišnjeg laureata, kantonalnog ministra Turkušića, premijer Terzić je istakao kako ova nagrada predstavlja podstrek Vijeću ministara da u narednoj godini donese Akcioni plan rješavanja problema Roma, za koji se očekuje da sadrži podatke kao i lamentacije o svim otadžbinama Roma i ostalih, postupak utvrđivanja otadžbinstva građana BIH i program praćenja Roma na njihovim STANIŠTIMA, da bi se utvrdila mogućnost snimanja visokobudžetnih dokumentarnih filmova. Na nivou kantona za prsa bolji od ostalih bili su djelatnici Vlade kantona Sarajevo sa "Zakonom o dodjeli stambenih kredita mladima", koji ne samo da mladima smatra osobe do 35 godina starosti već uspostavlja i nadasve zanimljiv precedent u kriteriju bodovanja kandidata. Naime, da biste sakupili 25 bodova morate biti 100 % invalid ili: - autor ili koautor udžbenika (Sarajevo je puno mladih autora udžbenika, nepregledne kolone autora zamagljuju horizonte) - dobitnik renomiranog (renomiranost će se cijeniti u svakom konkretnom slučaju) priznanja u oblasti kulture, nauke, obrazovanja ili sporta (20 bodova) - osvajač zlatne medalje (1 bod) čime se pokazuje ravnopravnost mladih nadobudnih talentovanih autora sa našom dikom i ponosom, invalidima. Specijalna nagrada za životno djelo "dr. Ismet Dautbašić" uručena je dostavljaču Općinskog suda I Sarajevo, Suvadu Hebibu za frazu koju kada god je moguće već 20 godina navodi u svojim dostavnicama, a koju ekskluzivno, po prvi put izvan granica Suda objavljujemo: "Imenovani je prodao objekat na datoj adresi, a isti živi u gradu" |
|
Jedna od najpoznatijih i svakako najlošija knjiga Hermana Hessea u bivšoj nam je otadžbini (makedonski:tatkovina) doživjela petnaest izdanja. Ovaj se broj odnosi samo na izdavačku kucu BIGZ iz Beograda, koja je u ono zlatno socijalističko vrijeme toleriranja neprofitabilnih državnih firmi, živjela praktično samo od Hesseovih izdanja, za koja je jedina posjedovala autorska prava. Tu su knjigu čitale, a u određenim situacijama napamet učile mlade djevojke zanimljivih umova, koje bi kasnije pod pritiskom rodbine završavale pravo i onda se pretvarale u udavače lišene one jebežljive zanimljivosti, koja je pored malih grudi koje obećavaju veliki sexualni apetit, bila jedina pomena vrijedna stvar u njihovim patetičnim zivotima. Danas ih susrećem na sudu, susrećem ih u firmama; isprazne osobe koje žive za svoju djecu, tako daleko od onog što su sa svojih 18 ljeta snatrile da će biti. Po četiri puta dnevno telefoniraju da vide jel napisana zadaća, jel neko prehlađen, može li se naručiti pola pečenog janjeta za iftar i slično. Sise su porasle, zbog trudnoće i debljine, duša se smanjila vjerojatno iz istih razloga. Nažalost, pored ovih nekoć zanimljivih žena, ovu su knjigu čitali i mnogi muškarci kojima je Bog, u svojoj mudrosti i providnosti uskratio nekoliko santimetara (ne centimetara, santimetara. Zvuči sočnije.) na određenim mestima, napose mozgu. Onda su kao rezultat očajničkih pokušaja da se nešto povali na sentimentalnost nastajale ovakve gadarije: "kao da biva prvim putem. Stojim kraj tebe. Bez obzira. Na sve. Sjećanje na zakletvu. Ne odricanje od života. Jačanje. Držanje stava. Pripadanje. Čini se periodom izlaska iz mraka. Oslobođenje. Počeo sam davati odgovore." ili "Skok u val. Plovidba. Doživotni bijeg iz kaveza... Neću ti reći koga da idealiziraš. Misliš da prolazi ali tek sad počinje... Ne vjerujem u tijelo, gledam te u srce... Nije potrebno biti lijep, ni do vrata zakopčan... Činiš me svecem..." PA KO GA NE BI UBIO ? Danas djeca čitaju Coelha. Ljudi pričaju kako je on sranje i isprazan. Možda, ali bar nitko neće defecirati po svom blogu na ovaj način. Svi citati preuzeti sa http://siddharta.blogger.ba Sva prava autora pregažena. |
|
Deleted due to popular demand. |
|
Šefica je jutros nadrkana . Svojom punoljetnom Opel Corsom manevrišući na parkiralištu u 8.15 ujutru sjebala je neki thirtysomething bordo Mercedes, sjebavši sebi i njemu farove i žmigavce. Sve je to krivica Mirsade iz finansija koja joj je prepriječila prolaz. K tomu još, njezina 11-godišnja kćerka telefonira u 9.15, prekida drugu kahvu tog jutra, obznanjujući da za zadaću ima da napiše sastav naslovljen “Moja učiteljica”. Samoprijegornim zalagenjem Šepavog pripravnika, Više stručne saradnice, Šefice i nekolicine stranaka koje su zalutale u kancelariju sastav je zgotovljen do 11.00 i onda uz salve histeričnog smijeha izdiktiran preko telefona. Moja učiteljica Moja učiteljica je mlada i lijepa. Ime joj je Muamera Spahić. Kada je prvi put ušla u naš razred učinilo mi se kao da je to djevojčica, ne mnogo starija od nas. Djelovala je uplašeno, njene naočale sa plastičnim okvirima podrhtavale su na malom kupastom nosu.I mi smo također bili uplašeni, jer smo se već bili navikli na našu staru učiteljicu Galibu. Nismo znali šta da očekujemo. Nastojanje više stručne saradnice da u sastav uđu riječi “pizda joj materina seljačka i nepismena” biva preglasan. Ponekad smo je znali naljutiti, ali ona nije bila stroga i ubrzo bi nam oprostila. Kada bismo išli na ekskurziju, ona bi uvijek bila uz nas vodeći brigu o bolesnim učenicima. Bilo je tu još rečenica i malo je nedostajalo da Šepavi pripravnik ubijedi Šeficu da sastav treba završiti sa “Časno je bilo učiti sa Muamerom”. Dan kada nas je učiteljica Muamera napustila bio je jedan od najtužnijih dana u mom životu. Plakala sam jako, kao i ostatak razreda, znajući da pogled njenih smeđih očiju neću zaboraviti dokle god sam živa. Ostatak dana smo slušali Riblju Čorbu, ispratili jednu uposlenicu u penziju i diskutovali o astrologiji. |
| < | prosinac, 2005 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv